Inače ne volim da vozim ni auto onim putem ispod Tržnice, prema Scout-u, pogtovo na onoj ružnoj krivini gdje Crkvena nije pokrivena, ali juče sam se tuda uputila mojim biciklom. Kao da nije bilo dovoljno što sam zadržavala dah, i što mi je guvernal podrhtavao od straha da će me niko lupiti - ispred mene je ulicu pretrčao pacovčina veličine čivave (ne meksičkog grada, već psića moje komšinice).
Bljak!
Skoro su u urugvaju iskopali fosil ovog zaniljivog glodavca koji je možda bio težak čitavu tonu, imao je lobanju prečnika 53cm, i zubiće koji su se isto mjerili u centimetrima. Srećom, živio je prije četiri miliona godina. Meni su grozni i ovi malecki, pogotovo kad se zamalo okupam u miomirisnoj rječici zbog njih.
Zloćka

0 Response to “O pacovčićima”