Sinoć sam vidjela sasvim bljak vijest – transrodni muškarac u četvrtom mjesecu trudnoće. Thomas Beatie iz Oregona rođen je kao žena, ali je promijenio pol odstranjujući grudi i primajući muške hormone koji su mu produbili glas, povećali težinu i omogućili da dobije dlake po tijelu (kao da samo to ženu čini ženom). Po zakonu, on je i muško i žensko, jer je zadržao maternicu i jajnike. Ali život se ne odvija samo na papiru, stavnost je mnogo komplikovanija od pukog legaliziranja stanja.U braku je sa ženom, kojoj su zbog bolesti odstranjeni reproduktivni organi, pa nije u mogućnosti ostati u drugom stanju. Obzirom da ne postoje nikakve zakonske prepreke, mužić se odlučio da on donese potomstvo na svijet pomoću vještačke oplodnje.

Ova priča me prvo užasnula, a zatom sam počela da razmišljam o ženama kojima su zbog raka dojke odstranjene grudi. Znam i par djevojaka koje imaju stravičnih problema sa hormonima i bore se sa izraženom maljavošću po tijelu. Da li to znači da su one sad i žene i muškarci?

Kako se osjećam kao trudan muškarac? Nevjerojatno. Uprkos tome što u mom stomaku  raste novi život ja sam i dalje siguran da sam muškarac. Na jedan način doživljavam se kao svog surogata, jer je moj identitet muškarca i dalje nedodirljiv. Za svoju sam suprugu ja njezin suprug koji nosi naše dijete. Srećan sam što imam suprugu koja me u tome podržava. Ona će biti njezina majka, a ja otac i bit ćemo porodica.

Meni često moj otac kaže: “Rodio te tata” i bude mi slatko, ali sumnjam da će tako biti i toj djevojčici koja će se roditi za pet mjeseci.

Zloćka