Moja dobra prijateljica još od srednje škole počela je ulaziti u raznorazne faze poimanja muško-ženskih odnosa. Govorila je da se nikada neće udati, nije to za nju, pa se predomislila, ali godinama mladoženje ni na vidiku, a onda je konačno našla muškarca svojih snova (koji je čak i meni bio po volji) i odlučila ne biti stara cura u selu. Ove godine planiraju da se vjenčaju.
Međutim… Prepreke na sve strane. Hoće da rezervišu restoran – postave im pitanje: »Koje godine ste planirali?« Sa muzikom i kvalitetnim fotografom ista priča. I kada su konačno nekako uspjeli (uz gomilu kompromisa) dogovoriti te osnovne stvari, otišli su u crkvu da rezervišu termin. Odgovor koj su dobili me je (kao buduću kumu) šokirao! Pošto građansko vjenčanje neće biti na teritoriji grada Banja Luka (restoran je poslije Ambalažerke) u crkvi neće da im daju termin dok ne dobiju listu onih koji će se vjenčati na teritoriji ovog grada - jer oni imaju prednost!
Mene zanima – kako crkva može nekome oduzeti prednost zbog lokacije opštinskog vjenčanja?? Ima li to vama smisla?
Meni nema. Mladoženja pripada parohiji u kojoj zakazuje crkveno vjenčanje. On ima preko 16 godina, ona ima preko 14, nisu u krvnom srodstvu, nisu u kumstu, nisu u srodstvu po usvojenju, nemaju iza sebe četiri braka i nisu zakazali vjenčanje na neki svetac ili post. Kakva onda prednost može da postoji osim hronološke, a došli su na vrijeme da zakažu termin?!
Zloćka
Loading ...
Nisu dali ni dobrovoljni prilog za renoviranje apside, pretpostavljam? :) Eto kako…
Prvi put čujem za tako nešto.
Ali moguće, vrlo moguće!
Meni se tu pojavljuje jedno sasvim drugo pitanje.
Parovi koji se vjencaju u crkvi, jesu li oni svi vjernici ili je to samo dio naseg nacionalnog folklora? Ja koliko znam (a ima ih koji sigurno znaju puno vise o tome) brak je samo jedna od svetih tajni.
Po meni oni koji se vjencaju u crkvi su vjernici sto znaci da poste, redovno se pricescuju, odgajuju djecu u hriscanskome duhu itd, itd.
Koliko parova koji se vjencaju u crkvi uistinu zivi i ponasa se po hriscanskim pravilima.
Ili jesi ili nisi (ne lav), tako da gospoda kumovi ukoliko nisu istinski vjernici ne moraju nesto pretjerano da se sekiraju, osim ako im nije stalo do toga sta ce ostali cijenjeni svatovi da pomisle, koji ce isto tako u hriscanskom duhu da se oduzmu od alkohola, upute jedni drugima poneku socnu psovku i vrlo vjerovatno da se pobiju sa nekim ko im je mjerkao zenu u kolu.
U svakom slucaju sve naj ,naj u buducem zajednickom zivotu “and respect each other”.
To što kažeš sasim je tačno. Mnogi se vjenčaju u crkvi “jer to tako treba”.
Međutim, za mene je crkveno vjenčanje važnije od građanskog. Samo je ono zapravo vjenčanje, a ovo drugo je ništa do pravne papirologije.
Stvar licnog poimanja braka.
Nekom ne treba ni crkva ni opstina da bi se ponasali “kako treba”, dok opet neki… Ma znas i sama.
Ja sam se vjencao recimo samo u crkvi zato sto u zemlji gdje je to obavljeno priznaju crkveno vjencanje u pravoslavnoj crkvi i bez opstine.
Tad sam bio u “vjernickoj fazi” zivota dok sam sad malo manje sto ne znaci da sam odustao od onog sto sam obecao kod cika pope :-)