Roćko me sinoć odveo na Kastel da gledam baletsku predstavu Narodnog pozorišta iz Beograda. Iako nije djelovalo obećavajuće najavljivanje obog događaja, jer su ga tretirali kao da je cirkus kružeći autom po gradu i puštajući sirtaki, ipak smo otišli nadajući se lijepoj izvedbi.
Na pozornici su se smjenjivala samo tri para – prvo razočarenje. Za šest ljudi zadatak je prosto bio pretežak. Preslatka plava balerina se u par momenata tresla dok ju je njen vretenasti partner pridržavao u zahjtjevnoj pozi. Muzika je bila preglasna, a i puštali su snimak koji je napravljen uživo, pa se na momente čuo davno utihnuli aplauz sa neke druge pozornice. Reflektori postavljeni na pozornici bili su loše postavljeni, usmjereni direktno ka publici, tako da je bilo i suza, ali ne zbog dirljivih scenskih prikaza.
Pored nas su sjedile dvije preslatke djevojčice koje su na svaki izlazak reagovale sa WOOOW, tako da ipak ova predstava nije bila sasvim loša. Tačno je, na ulaznicama je pisalo samo BALET - bez naznake koje predstave su u pitanju, nismo dobili program onog što se odvija na sceni, ali greške koje ističem isključivo su organizacionog tipa. Lijepo je da ovakvih događaja ima u našem gradu, ali ipak nas organizatori ne bi trebalo da tretiraju kao totalne neznalice.
Zloćka

0 Response to “Neki balet”