Čim je Apple u priči, stvar se polarizuje. To je stvar brenda i neću lamentirati koliko i šta mi se dopada kod njih. Hoću samo nešto da istaknem - korisnika i upustvo kako napraviti program za iPhone. Neke rečenice tamo me s vremena na vrijeme pronađu i pokažu mi koliko je duboko utisnuta jednostavnost jednog prilično komplikovanog procesa - procesa stvaranja proizvoda.
U tom procesu korisnik često izvisi. Našu uslugu ili proizvod smo u stanju analizirati danima, zamišljati ovo ili ono, određivati budžete, istraživati kvalitativno ili kvantitativno, slušati inžinjere, slušati finansije, slušati marketing, slušati marketinšku agenciju, sastančiti i na kraju user experience izvisi. Hiljade sati rada, koji na kraju ništa ne znače, ako korisnik nema pojma kako nešto koristiti, upotrebiti ili prepoznati kao novu vrijednost za njega.
Kako on prepoznaje da je nešto korisno ili vrijedno?
Apple je to fino objasnio u svom priručniku za programere i iz kojeg ću izvući sljedeće pasuse:
Prepoznajte da, kao neko ko razvija aplikaciju ili radi kao dizajner interfejsa, imate veću količinu znanja i više poznajete svoju aplikaciju nego što će korisnik ikada imati. I iako ćete iskoristiti to znanje da odaberete za korisnika najbolje default postavke ili odlučite koji će biti najbolji način prezentacije informacije, morate zapamtiti da ne dizajnirate program za sebe. Ne dizajnirate aplikaciju radi svojih potreba ili svojih načina korišćenja iste, već za vaše (potencijalne) korisnike.
Korisnik već ima mentalni model koji opisuje zadatak koji je postavljen prema aplikaciji. Model se stvara kroz kombinaciju iskustava iz života, iskustva sa drugim softverom i sa kompjuterima uopšteno. Npr. korisnici imaju iskustva pišući i šaljući pisma i većina ljudi je koristila neku email aplikaciju za pisanje i slanje emajla. Bazirajući se na ovom - korisnik ima konceptualni model te operacije koja uključuje određena očekivanja, kao što je mogućnost stvaranja novog pisma, biranja kome je upućeno i na kraju slanje pisma. Aplikacija koja ne prati ovaj korisnikov mentalni model i koja ne ispunjava bar neku od korisničkih očekivanja biće teška ili čak neprijatna za korišćenje. To je zato što takva aplikacija nameće nepoznati konceptualni model na svoje korisnike umjesto da gradi na znanju i iskustvu koji korisnici već imaju.
Logično zar ne?
Bez puno objašnjavanja su saželi bit 21 vijeka - sve je dostupno i sve je već probano - sve je već negdje naučeno i za sve imamo mentalne slike (hvala vizuelnim medijima) i čitava priča oko doživljaja korisnika se gradi na prepoznavanju ovog obrasca i njegovom eventualnom poboljšanju.
Nije korisnik glup. On već sve zna.
Roćko
Loading ...
-Upravo tako! Niti si ti, koji treba da kreiraš, ni korisnik, niste dorasli NIČEMU NOVOM!
- Kreativnost se svodi na ‘umjetnost biranja’. Ova uputstva, konkretno, su vezana za programiranje, ali to vrijedi i za sve ostalo:
- Hrana nije zdrava ako ne zadovoljava specifikaciju, bez obzira na način proizvodnje.(Nemoj da proizvodiš dobar krompir, nego ‘takav i takav’.. )
-Kvalitet tehničke robe (auta npr.) nije kvalitet, ako auto nije nov.. - ako ne stimuliše skoru kupovinu drugog.
-Civilizacija može biti samo ono što je razvijeno u demokratskim društvima, a sve što je demokratsko dolazi, naravno, odakle i “Apple”. (Ostale stvari su vrlo loše, jer nisu stvorene pod strogim nadzorom kapitala i vjerovatno ga ne uvećavaju.)
-Globalizacija je DOBRA! Iako, osim Svjetskog Prvenstva u sportu, SVE što ima predznak “Svjetsko” je pogubno (Svjetski rat, svj. ekonomska kriza, pandemija (bilo čega), svj. kriza hrane, globalno zagrijavanje, Internet (Globalna mreža) (Da se razumijemo - internet je koristan, ali koliko je dobar?? Upravo taj vid globalnog povezivanja ubija kreativnost i marketingom ukalupljuje korisnikov mentalni sklop, nudeći mu stvari koje su napravljene baš po ‘priručniku za proizvodnju u 21. vijeku’)
-Naravo da su performanse aplikacije vrlo bitne. (Bez obzira je li namjenjena za tehničku podršku (konekciju, čitanje, pretraživanje.. ) ili za nešto kreativno (modeliranje, programiranje, ’slikanje’..), ali nemoguće je tvrditi da je od četiri kvalitativne kategorije (ISTINITO, KORISNO, PRAVEDNO I LIJEPO) jedino DOBRO samo ono što je KORISNO.
- Da li će korisnost ‘nadvladati’ ostale kategorije, pa da nam i ĐAVO postane DOBAR, jer se u strahu od njega ponašamo po pravilima, vrijeme će pokazati.
Pozdrav svima, Željko M.
P. S.
Roćko, baš znaš odabrati - stvoriti temu!! :-)
Eh, ponekad slobodu izbora shvatamo suviše bukvalno. Naročito ako uzmemo u obzir moderno doba u kome se nalazimo.
Odmah na početku se ne slažem sa tvojim stavom o “nečemu novom”. Ne radi se o tome da neka kompanija nema mogućnosti da izbaci revolucionarni novi proizvod koji radi u 4D hi-sense-ludilo sistemu – radi se o racionalnosti izbora.
U planiranju proizvoda, susrećući se sa dosadašnjim iskustvom, kompanija mora da sebi postavi realne ciljeve – naslanjajući se na svoja dosadašnja iskustva, ljude i resurse koje ima. Takođe, ako prave proizvod za široku ciljnu grupu (masovno tržište), itekako je važno uzeti u obzir navike i stavove ljudi.
Objasniću to hljebom jer to jedan od masovnijih proizvoda. Hljeb po nama mora imati određena svojstva: miris, ukus i oblik. Ako npr. dodatkom kakaoa mu izmjenimo ukus i miris on postaje kolač. Ako ima rupu u sredini onda je kolač u obliku kuglofa, itd.
Svaka izmjena jednog takvog masovnog proizvoda dovodi do niza komplikacija, jer se jednostavno ne uklapa u obrasce koje imamo o hljebu.
Probijanje tih obrazaca nije nimalo lako, a često ni potrebno. Zašto bi usavršavanje, amalgat već poznatih stvari uz novi koncept bio loš? Zašto globalizacija, kao novi oblik opismenjavanja stanovništva novim obrascima bio loš? Nije to đavolja rabota, to je savremeno društvo :)
Roćko
Pokušaću konkretnije.
Slažem se da je u pitanju racionalnost izbora. Ona se mora poštovati! Ali koji su kriterijumi šta je to racionalno? Da li to treba da bude samo zarada? Je li možda za nekog bolji racionalni izbor manja, a moralnija, zarada (Sa manje trovanja i zagađivanja.)
Kada se usavršavaju postojeći proizvodi (recimo, hardver) tragajući za načinom da se poboljšaju performanse, otkriju se potpuno nove tehnologije i naprave eksperimentalne mašine. Međutim, iako su napravljene te eksperimentalne mašine i iako su dobre, na tržište prvo ide poboljšana verzija starog proizvoda jer je u njega uložen novac, a ne zbog navika potrošača.
E, sada se ja pitam da li je ta racinalnost izbora dobra.
Evo jedna analogija: Menadžer fudbalskog tima kupi igrača i ‘masno’ ga plati. Međutim, ispostavi se da se njegova igra naprosto ne uklapa u igru tima, ali on mora da igra jer je puno novca uloženo u njega. (Barem dok ga ne prodaju.) Je li to racionalno?
Roćko, tvoj primjer: Hljeb.
Tačno je što kažeš da, po nama, hljeb mora imati određena svojstva: miris, ukus i oblik. Međutim koja su to svojstva? Taj se oblik i glatkoća kore ne može postići bez aditiva (ima ovdje moj post o aditivima u hljebu), a pogotovo se ne može postići da hljeb stoji dugo u foliji. Ta, kako kažeš, naša predstava o hljebu je predstava o proizvodu koji je zamjena za hljeb, kako god ovo zvučalo. Činjenica da većina koja će ovo pročitiati vjerovatno ne zna kako izgleda hljeb bez aditiva. A ti aditivi i konzervansi su u manjoj ili većoj mjeri, štetni po zdravlje.
Ovo hoću da kažem: Stvorena je predstava o lijepom i ukusnom hljebu onakva kakva je bila pogodna za masovnu proizvodnju, odosno za zaradu. (Aditivi se u hljeb pervenstveno stavljaju da on naraste za nekih 45 minuta umjesto prirodnih 3 sata.)
Ja ne kažem da je Globalizacija potpuno loša, ali je loše što se pomoću globalizacije nameću sistemi vrijednosti poput: KORISNO, ZNAČI DA JE DOBRO ili NIJE DOBRO JER NIJE NOVO. (Ili mora kompanija poštovati racionalnost izbora.)
Još samo nešto :) - Sjajna je mogućnost što ja svoje mišljenje mogu ovako objaviti, ( i na taj način ga testirati ili šta god već…) ali ta mogućnost objavljivanja svojih i čitanja tuđih SJAJNIH misli postepeno ubija vlastitu kreativnost. Činjenica je da djeca pišu lektire, a na nekim univerzitetima, i studenti diplomske, copy-paste tehnologijom.
Možda je tako lakše, ali koliko se daleko može otići u tome da neko drugi misli i kreira za nas: Diplomski rad, stav o hljebu, stav o tome šta je dobro itd.??
Ne mislim ja da su globalizacija i internet Đavolja rabota :), nego ako je dobro samo ono što je korisno, onda je i đavo dobar.
(U matematičkoj logici postoji zadatak tipa “gdje je greška” - dokaz da je đavo dobar. :) )
Mislim da se slažemo da je dobro kada postoji i najmanji interes da se nešto poboljša, usavrši. E, na nama je da ta poboljšanja procijenimo pa ili prihvatimo ili odbacimo, ali za to nam trebaju vlastiti stavovi i razmišljanje svojom glavom.
Pozdrav svima, Željko M.
Još jedna analogija: :)
4D high-sense tehnologija je dobra stvar.
Recimo da su četiri dimenzije dobra: ISTINITO, KORISNO, PRAVEDNO I LIJEPO. (Antičkji filozofi)
Zar treba da se minimizuju tri dimenzije istinitost, ljepota i pravednost? Da se sve svede na korisno? (To se desilo sa fudbalom. Ubijena je ljepota, zato što je fudbal postao biznis)
Zar pored 4D high sense, trebamo da koristimo 1D ili najviše 2D tehnologiju? :)
Pozdrav!
AAAAAAAAA :) Šalim, se, naravno.
Kad se uzme, to što govoriš itekako ima smisla, ali u nekom drugom kontekstu, koji se direktno ne dotiče sa uputama Apple-a, koji jednostavno usmjerava programere (ljude koji razvijaju nešto (romatično)) da razmišljaju o stvarima o kojima često nemaju pojma.
No, imam komentar naa… :)
Npr. Fudbal - ko kaže da je fudbal ikad bio pravedan? To je per se igra u kome se dva suprostavljena tima bore za pobjedu. Nema tu pravednosti, već samo pobjeda. Sa druge strane, novac u igri je samo omogućio bolji sastav timova i veći dotok igrača, gledalaca i ostalih faktora koji čine igru. Opet, ljepota igre nikad nije izgubljena, jer se ona ogleda u igri vršnjaka na obližjoj livadi ili u Balonu :))
Zar ne?
-Ma znaš Roćko, o ukusima je teško raspravljati, ali možemo pričati o tome - šta je to ljepota igre??
-Ne znam da li pamtiš igrače poput Ziko, Eder, Serezo, Falkao, Žoržinjo, Branko,… To su vremena kada je Žozimar bio mlad igrač :-)… mislim - ne znam da li si gledao kada su oni igrali prvenstva. E, ja ih se ne sjećam ni kako su izgledali, ni koji je tačno gdje igrao, ali se jako dobro sjećam igre!! Bilo je to fantastično nadigravanje, koliko nadigravnje protivnika toliko i neko nadmetanje između njih samih - ko će više zadovoljiti publiku.(Zadnji koji je povremeno tako igrao bio je Denilson)
-Sigurno je da su današnji fudbaleri mnogo i fizički i tehnički spremniji, ali danas oni to ne mogu demonstrirati! Zašto? Pa lijepa igra nije racionalna igra (u većini slučajeva), a neracionalna igra ne donosi novac.
-Vjerovatno se sjećaš, ako pratiš fudbal, prije nekoliko godina utakmice Turska - Brazil, kada je Rivaldo (tadašnji najbolji igrač svijeta) OČIGLEDO ODGLUMIO faul iz koga su Brazilci dali pobjedonosni go. E, to se zove ružnoća racionalne igre - biznisa.
-Naravno, i Maradona je dao go rukom, ali Maradona je i dan-danas zapamćen po driblinzima. Šta misliš, da li će Ronaldo, Ronaldinjo, Rivaldo, Kaka i drugi, za dvadeset i pet godina biti spominjani.
Ili drugačije rečeno, da li će sadašnji fanovi fudbalske igre da se sjećaju igara današnjih zvijezda?? (Ja mislim da neće, jer današnje zvijezde imaju premalo individualnih karakteristika.)
-Nego, vezano za programianje, jesi li ti ikad pokušao napraviti nešto novo. (Ne mislim na novi OS ili programski jezik. :) ) nego na upotrebljiv program koji još niko na ovim terenima nije uradio?
-E, ja jesam i još nisam ni uspio, ni odustao, (neki projekt elektronskog udžbenika gdje bi se učilo igrajući igrice), ali barijere se pojavljuju niotkuda, a ponajviše su tipa: Ma nije ljudima do toga, djeca ne vole da uče, to je preskup i preglomazan projekt, … a niko da shvati da time može da se uči bez prisile i strogih ocjena i da bi tako djeca više NAUČILA, i da jednom napravljeni projekt, ako se kvalitetno uradi može da koristi za različite predmete.
Zbog toga je mene ‘bocnula’ tema o Apple-ovom priručniku za programiranje.
-Ja sam vjerovatno jedan od onih kojima je važnije koliko će djeca lakše i više da nauče pomoću tog udžbenika, nego koliko je isplatno plasirati ga na trežište.
-Ima nečija izreka: “Dobri momci su oni koji nikad ne odustanu od svojih snova.”
Pozdrav za sve dobre momke!
Pa da!! Napravio si Bla Truc!! Da li je isplativ??
Ako nećeš da odgooriš javno, neće ti niko zamjeriti!! :)
Pozdrav svima!