-Nego, vezano za programianje, jesi li ti ikad pokušao napraviti nešto novo. (Ne mislim na novi OS ili programski jezik. :) ) nego na upotrebljiv program koji još niko na ovim terenima nije uradio?
-E, ja jesam i još nisam ni uspio, ni odustao, (neki projekt elektronskog udžbenika gdje bi se učilo igrajući igrice), ali barijere se pojavljuju niotkuda, a ponajviše su tipa: Ma nije ljudima do toga, djeca ne vole da uče, to je preskup i preglomazan projekt, … a niko da shvati da time može da se uči bez prisile i strogih ocjena i da bi tako djeca više NAUČILA, i da jednom napravljeni projekt, ako se kvalitetno uradi može da koristi za različite predmete.
Zbog toga je mene ‘bocnula’ tema o Apple-ovom priručniku za programiranje.
-Ja sam vjerovatno jedan od onih kojima je važnije koliko će djeca lakše i više da nauče pomoću tog udžbenika, nego koliko je isplatno plasirati ga na trežište.

-Ima nečija izreka: “Dobri momci su oni koji nikad ne odustanu od svojih snova.”

Pozdrav za sve dobre momke!

Kad se uzme, to što govoriš itekako ima smisla, ali u nekom drugom kontekstu, koji se direktno ne dotiče sa uputama Apple-a, koji jednostavno usmjerava programere (ljude koji razvijaju nešto (romatično)) da razmišljaju o stvarima o kojima često nemaju pojma.

No, imam komentar naa… :)

Npr. Fudbal - ko kaže da je fudbal ikad bio pravedan? To je per se igra u kome se dva suprostavljena tima bore za pobjedu. Nema tu pravednosti, već samo pobjeda. Sa druge strane, novac u igri je samo omogućio bolji sastav timova i veći dotok igrača, gledalaca i ostalih faktora koji čine igru. Opet, ljepota igre nikad nije izgubljena, jer se ona ogleda u igri vršnjaka na obližjoj livadi ili u Balonu :))

Zar ne?

Recimo da su četiri dimenzije dobra: ISTINITO, KORISNO, PRAVEDNO I LIJEPO. (Antičkji filozofi)

Zar treba da se minimizuju tri dimenzije istinitost, ljepota i pravednost? Da se sve svede na korisno? (To se desilo sa fudbalom. Ubijena je ljepota, zato što je fudbal postao biznis)

Zar pored 4D high sense, trebamo da koristimo 1D ili najviše 2D tehnologiju? :)

Pozdrav!

Kada se usavršavaju postojeći proizvodi (recimo, hardver) tragajući za načinom da se poboljšaju performanse, otkriju se potpuno nove tehnologije i naprave eksperimentalne mašine. Međutim, iako su napravljene te eksperimentalne mašine i iako su dobre, na tržište prvo ide poboljšana verzija starog proizvoda jer je u njega uložen novac, a ne zbog navika potrošača.
E, sada se ja pitam da li je ta racinalnost izbora dobra.

Evo jedna analogija: Menadžer fudbalskog tima kupi igrača i ‘masno’ ga plati. Međutim, ispostavi se da se njegova igra naprosto ne uklapa u igru tima, ali on mora da igra jer je puno novca uloženo u njega. (Barem dok ga ne prodaju.) Je li to racionalno?

Roćko, tvoj primjer: Hljeb.
Tačno je što kažeš da, po nama, hljeb mora imati određena svojstva: miris, ukus i oblik. Međutim koja su to svojstva? Taj se oblik i glatkoća kore ne može postići bez aditiva (ima ovdje moj post o aditivima u hljebu), a pogotovo se ne može postići da hljeb stoji dugo u foliji. Ta, kako kažeš, naša predstava o hljebu je predstava o proizvodu koji je zamjena za hljeb, kako god ovo zvučalo. Činjenica da većina koja će ovo pročitiati vjerovatno ne zna kako izgleda hljeb bez aditiva. A ti aditivi i konzervansi su u manjoj ili većoj mjeri, štetni po zdravlje.

Ovo hoću da kažem: Stvorena je predstava o lijepom i ukusnom hljebu onakva kakva je bila pogodna za masovnu proizvodnju, odosno za zaradu. (Aditivi se u hljeb pervenstveno stavljaju da on naraste za nekih 45 minuta umjesto prirodnih 3 sata.)

Ja ne kažem da je Globalizacija potpuno loša, ali je loše što se pomoću globalizacije nameću sistemi vrijednosti poput: KORISNO, ZNAČI DA JE DOBRO ili NIJE DOBRO JER NIJE NOVO. (Ili mora kompanija poštovati racionalnost izbora.)

Još samo nešto :) - Sjajna je mogućnost što ja svoje mišljenje mogu ovako objaviti, ( i na taj način ga testirati ili šta god već…) ali ta mogućnost objavljivanja svojih i čitanja tuđih SJAJNIH misli postepeno ubija vlastitu kreativnost. Činjenica je da djeca pišu lektire, a na nekim univerzitetima, i studenti diplomske, copy-paste tehnologijom.

Možda je tako lakše, ali koliko se daleko može otići u tome da neko drugi misli i kreira za nas: Diplomski rad, stav o hljebu, stav o tome šta je dobro itd.??

Ne mislim ja da su globalizacija i internet Đavolja rabota :), nego ako je dobro samo ono što je korisno, onda je i đavo dobar.

(U matematičkoj logici postoji zadatak tipa “gdje je greška” - dokaz da je đavo dobar. :) )

Mislim da se slažemo da je dobro kada postoji i najmanji interes da se nešto poboljša, usavrši. E, na nama je da ta poboljšanja procijenimo pa ili prihvatimo ili odbacimo, ali za to nam trebaju vlastiti stavovi i razmišljanje svojom glavom.

Pozdrav svima, Željko M.

Odmah na početku se ne slažem sa tvojim stavom o “nečemu novom”. Ne radi se o tome da neka kompanija nema mogućnosti da izbaci revolucionarni novi proizvod koji radi u 4D hi-sense-ludilo sistemu – radi se o racionalnosti izbora.

U planiranju proizvoda, susrećući se sa dosadašnjim iskustvom, kompanija mora da sebi postavi realne ciljeve – naslanjajući se na svoja dosadašnja iskustva, ljude i resurse koje ima. Takođe, ako prave proizvod za široku ciljnu grupu (masovno tržište), itekako je važno uzeti u obzir navike i stavove ljudi.

Objasniću to hljebom jer to jedan od masovnijih proizvoda. Hljeb po nama mora imati određena svojstva: miris, ukus i oblik. Ako npr. dodatkom kakaoa mu izmjenimo ukus i miris on postaje kolač. Ako ima rupu u sredini onda je kolač u obliku kuglofa, itd.

Svaka izmjena jednog takvog masovnog proizvoda dovodi do niza komplikacija, jer se jednostavno ne uklapa u obrasce koje imamo o hljebu.

Probijanje tih obrazaca nije nimalo lako, a često ni potrebno. Zašto bi usavršavanje, amalgat već poznatih stvari uz novi koncept bio loš? Zašto globalizacija, kao novi oblik opismenjavanja stanovništva novim obrascima bio loš? Nije to đavolja rabota, to je savremeno društvo :)

Roćko