Pobješnjeli radijatori

Grejna sezona počinje danas, baš u pravo vrijeme.

Ja jednostavno obožavam ideju našeg gradskog grijanja. U njemu možeš naći sve: uzbuđenja, akciju, dramu i penzionere koji izjavljuju kako su se ugrjali, ne računajući na nekoliko slojeva odjeće koje nose čim zahladi. Hej, nećemo valjda biti bez vunenih čarapa u kući-stanu?

Isto tako, zar nije fascinantno kako nam pale i gase grijanje kako im se prohtije? Kako preko dana nisam nešto kući, kad se naveče pojavim, očekujem da se i pristojno zagrijem. No, mlaki radijatori odjednom postanu hladni najkasnije oko 9:30, jer revna sila ugasi pumpe, bez ikakve logike. Pored toga, ujutro me obavezno probudi paljenje pumpi (da, i tako svaki dan do proljeća) jer se čuje grgoljenje vode u radijatoru. Nije da se ljutim, ali baš mi je pun kupus toga.

Pored toga, kako da sebi objasnim da komšija iz prizemlja širom otvara prozore tokom cijele zime, jer prosto ne može živjeti od topline, dok ja malo više od njega cvokoćem nad mlakim, vazduhom hlađenim radijatorima ? Naravno, u najboljim maniru narodnog grijanja, nigdje nikakve kontrole topline, niti ne-daj-bože mjerače kalorija na radijatorima u stanovima. Nikako se ne može očekivati da se ne učestvuje u grijanju planete kroz svu tu uzaludno potrošenu energiju. Ne, to ne bi bilo u redu.

Jedva čekam i obligatorno pucanje cijevi na -10. Kao i udvostručenu količinu potrošene električne energije na kraju mjeseca, naravno kroz dogrijavanje.

Roćko