Virtuelno mjesto okupljanja, razmjene ideja i rasprave - forum Ekonomskog fakulteta ukinut je odlukom dekana Fakulteta u ponedjeljak.
Povod ukidanja jeste nedavni početak školske godine, gdje je jedna od najvećih promjena bila i davanje otkaza dugogodišnjeg profesora matematike dr Ratka Kravarušića. Poznat kao strah i trepet već godinama, svojim specifičnim načinom predavanja matematike tjerao je strah u kosti svim studentima na prvoj godini. Jedni su hvalili njegov način rada, dok su drugi očajavali. Tako je bilo i nakon otkaza. Na forumu se povela žučna rasprava o tome, te je primjenjen metod “povuci ručnu“, tj. forum je ugašen.
Forum bio vrlo kvalitetan, bio je privukao pažnju sadašnjih i bivših studenata, profesora koji su ga redovno pratili i bio je pravi izvor informacija - trg razmjene ideja u pravom svom smislu.
Postavlja se pitanje zbog čega je potreban ovako radikalan potez cenzurisanja, pored civilizovanijih metoda koje su mogle biti primjenjene, kao npr. upotreba ovlasti moderatora. Isto tako, zanimljivo je da jedan od najvećih fakulteta na Banjalučkom univerzitetu nema nezvanični web site, gdje bi studenti i ostali mogli bez straha učestvovati u raspravama. Pada mi na pamet odličan forum studenata FON-a gdje sam i sam našao nekoliko zanimljivih podataka.
I još nešto: gdje je o tome vijest u novinama, radiju ili nekom mediju? Čak ni na većim lokalnim forumima nema ni topic-a o tome?
Roćko
Cijeli dan se pitam o čemu bih pisala. Dugo mi ništa nije padalo na pamet. Onda sam pomislila da pišm o tuzlankoj soli, na čijem pakovanju su dva roka trajanja, jedan za Republiku Srpsku, jedan za Federaciju. Međutim, Roćko kaže da se o tome već uveliko pisalo i da je to prilično istrošena tema. Stvarno danas nemam inspiraciju.
Mogla bih hvaliti predivne knjige Harukija Murakame koje čitam u poslednje vrijeme. Konačno sam pronašla ljubavne priče koje nisu bljutavi romančići. Prilično mi je teško pronaći roman koji nisam već pročitala, a da govori o ljubavnom bolu i pri tom ne izgleda kao da su ga pisale sestre Bronte. Nakon sajamskog ulova Norveške šume kupili smo još i Igraj Igraj Igraj, Južno od granice, zapadno od sunca i Sputnik ljubav. Pronašli smo ih dosta jeftino (u odnosu na ostale knjižare u Banjoj Luci) u knjižari Biblioner. Malo ju je teže pronaći jer je zavučena iza drugih zgrada u ulici Kralja Alfonsa, ali obećali su nam da će uskoro postaviti reklamnu tablu. Ljubazna teta nam je dala čak i 10% popusta. Izdanja su na srpskom jeziku (Geopoetika, Beograd), što je stvarno olakšanje. Nije da sam nacionalista, ali ne volim da mi neke samozatajne riječi odvlače pažnju sa teksta.
Eto, konačno, neka ovaj post bude preporuka. Sada ima svoj smisao.
Zloćka
Najžalije mi je kad propustim nešto zbog nedostatka informacija. Tako sam danas saznao da je u subotu naveče gostovala neka pozorišna trupa iz Češke, koja je izvela sjajan performans pomoću vatre na trgu ispred Boske. Naravno, sagovornik mi nije uspio prenijeti ni p od prestave i naravno nije imao ni fotoaparat pri ruci, dok mu je mobilni uhvatio nekakve nedefinisane crne sličice prošarane žutim.
Organizatora bih kaznio novčanom kaznom u visini cijene vremena potrebnog da se sjedne za računar, napiše saopštenje za javnost, odštampa ga ili pošalje mailom, popije kafa i poručka čokolada kao nagradu za utrošen trud. Siguran sam da bi ovakve represivne mjere djelovale jako efikasno na organizatore koji bi sigurno razmislili o svojoj funkciji i načinima besplatne promocije!
Elem, ako ste slučajno bili na trgu u subotu naveče, ostavite komentar kako je bilo. A obradovao bih se i fotografiji :)
Roćko
Bilbord veoma zanimljive simbolike! Vojnici EUFOR-a gaze Bosnu i Hercegovinu. Kao neki Titani i Titanide stoje preko cijele zemlje, koja je, interesantne li koincidencije, u zlatnoj boji.
U mitologiji Titani predstavljaju bića koja su vladala tokom legendarnog zlatnog doba. U to vrijeme obični ljudi nisu imali potrebu za vlašću, baš kao što je i mi danas nemamo. To je stvar viših bića, koja će svakako činiti sve što treba, pa nije na nama da razbijamo glavu o tome. Doduše, Titani imaju neveseo običaj da gutaju svoju djecu (pa možda slučajno ostanemo bez entiteta). No, ipak, oni su za „mirnu i sigurnu Bosnu i Hercegovinu“ i nema veze na čemu stoje dok god im je pogled uprt u budućnost.
Zloćka
Napravila sam mali intervju među drugaricama. Pitala sam ih da li u svojim torbicama nose nešto za samoodbranu. Od osam djevojaka samo jedna je imala nekakav sprej, koji zapravo služi za pse. Naime, pošto ima prilično živahnog psića mora da nosi taj sprej u slučaju da mu neki veći, agresivniji pas priđe. Jedna od cura je trenirala karate tako da ću i nju da računam među one koje sa sobom imaju nekakvo oružje.
Skoro sam pisala o momcima koje su razbojnici u centru grada opljačkali i pretukli. Možda mrvicu postajem paranoik, ali nakon toga ponekad razmišljam kako bih ja postupila u takvoj situaciji. Da li bih se samo skamenila, ili bih bježala, ili bih derala glasnice… Neko mi je davno rekao da kada po mraku prolazim nekom uličicom stavim ključeve između prstiju. To nekad radim kada se kasno naveče penjem stubištem u zgradi. Sa sobom uvijek imam puno stvarčica koje bi mogle da se upotrijebe kao smrtonosno oružje, samo nastao bi problem pri izboru: turpijica za nokte, sjaj za usne sa ukusom čili papričice, set ključeva sa opasnim privjescima, kišobrančić… Ipak, moje najjače oružje je Roćko. Samo kad bi postojala neka verzija što staje u torbicu…
Nosite li vi nešto za samoodbranu?
Zloćka
P.S.
“Bojim se kad mračno je,
plašim se da ne padnem;
u mraku gledam rukama
mašem a sve me napada.”
Oružjem protiv otmičara, U mraku
Loading ...
