Monthly Archive for October, 2007

Page 3 of 5

Greške u komuniciranju

ducttapemarketingjpg.jpg

Probleme u komuniciranju možemo sresti svugdje. Obično u svakodnevnici oni prođu manje ili više nezapaženo, no, ima i izuzetaka.

Ljudi koji obavljaju javne funkcije trebalo bi da budu svjesniji problema u ophođenju sa svojom okolinom, a pogotovo sa medijima. Tako sam pregledajući neke linkove naišao na arhivu jedne od pseudopolitičkih emisija koje bi u slučaju da se emitiraju na RTRS-u bile odavno zabranjene od strane RAK-a. Novinari 60 minuta koriste provjerenu formu senzacionalističkih vijesti, obojenu nacionalističkim i kvaziintelektualnim izjavama. Zabrinjavajuće je da i pored vrlo providnih metoda imaju itekako uspjeha.

U 226. emisiji emitovali su snimak, gdje su isprovocirali Ombudsmana za ljudska prava BiH dr Vitomira Popovića da im izjavi: “Znate vi šta zaslužujete? Metak, eto šta ste zaslužili!”. Nevjerovatno, zar ne? Dao im je takav biser, bolji nego što su se i oni nadali - snimljeno i vrlo vjerovatno arhivirano za buduće korištenje.

YouTube Preview Image

Uprkos vrlo velikoj stručnosti u oblasti prava, on je napravio jednu od najvećih pogreški u odnosima sa medijima - nije ih shvatio ozbiljno. To mu možda može uništiti karijeru i trebao bi pod hitno angažovati savjetnika u odnosima sa javnošću. Ili bar pročitati bilo koji od suvoparnih tekstova na tu temu, koja polako postaje aktuelna i kod nas.

Roćko

Nasilnici u Banjoj Luci

nasilje.jpg

U subotu naveče petorica momaka nanijeli su teže tjelesne ozljede drugoj dvojici, koje su presreli i tražili im novac. Nasilnici su prvim udarcem oborili jednog od momaka, izbivši mu dva zuba. Momak se nakon udara u pločnik onesvijestio. Drugi momak nije htio ostaviti prijatelja, a imao je priliku pobjeći. Izrazito agresivna petorka ga je oborila i šutirala najviše u lice, pri tom mu polomivši nos na nekoliko mjesta.

Ono što je najčudnije jeste da se ova scena događala ispred Gimnazije, gdje uvijek ima ljudi, pogotovo vikendom. Automobili su prolazili, niko se nije zaustavio, zatrubio, pozvao policiju. A i da ih je pozvao šta bi se desilo, i kada bi došli… Uvijek su na pravim pozicijama kada treba uzeti 40KM zbog nezaustavljanja na nepostojeći saobraćajni znak, a drekavce po parkićima oko Gimnazije i sličnim mjestima niko ne dira. A sigurna sam da su većina maloljetnici! Ujutro da bi se prošlo tuda treba razgrtati pivske dvolitarke i ostalo smeće.

Naravno, ja sam čangrizava babasera koja je zaboravila kako je zabavno pustiti „muziku“ sa mobilnog telefona i vrištati nebulozne tekstove do četiri ujutro. Još ako roditelji daju bolji džeparac pa se uz pivo kupi hajdučka trava, coca-cola i bočice onog ruma što ja koristim za kolače, sreći nigdje kraja. U slučaju da roditelji zaborave na džeparac uvijek se mogu pretući neki prolaznici, jer sve je lakše ako si u čoporu.

Zloćka

Stipendisti Fondacije “Milan Jelić”

studenti_bl.jpg

U današnje vrijeme pomalo je ironična ona Prva Mojsijeva: „Sa znojem lica svog ješćeš hljeb…“

Dočekali smo i izmijenjenu verziju spiska stipendista Fondacije „Milan Jelić“, ili bolje da kažem njeno dopunjeno izdanje. Nakon što se digla prašinica jer se na prvom spisku nalazilo mnogo djece funkcionera i poznatih ličnosti iz Banje Luke i Republike Srpske, kao i dvoje-troje studenata sa privatnih fakulteta, začuo se glas premijera Dodika, jer „moral je u prirodi stvari“, pa tako i u prirodi dobrog PR-a. Elem, premijer je rekao da to tako ne može, nije fer, bla-truc, i da će se njihova imena povući sa spiska. Zatim je juče objavljen novi spisak, gdje se fino može vidjeti da su ostali svi oni već izabrani, samo je dodano još talentovanih studenata i njihovih „deficitnih zanimanja“.

Meni nije problem što su djeca ministara odabrana da primaju ovu stipendiju čiji je iznos veći od plata u RS. Ako ispunjavaju uslove, ako imaju tako dobar prosjek tokom studija, zašto vršiti diskriminaciju. I oni su po rođenju dobili sva prava i slobode kao i ostali građani. Naravno, napominjem, AKO. Druga je stvar što bi trebalo da imaju osjećaj solidarnosti, čovječnosti, i odreknu se prava na stipendiju u korist takođe dobrih studenata koji su u lošijoj finansijskoj situaciji od njih. O tome je Albert Ajnštajn fino rekao: „Većina ljudi misli da intelekt čini velikog naučnika. Oni nisu u pravu: to je karakter“.

Druga nebuloza mi je hajka na studente sa privatnih fakulteta. Misli se da ako neko može izdvojiti novac za visoku školarinu, njemu i nije potrebna finansijska potpora i nagrada za uloženi trud. Rijetki su oni koji pomisle da i na privatnim fakultetima ima studenata koji se mnogo čega odriču, čiji se roditelji zadužuju u bankama svaki semestar da bi svojoj djeci omogućili takvu vrstu školovanja. Na kraju, kad svaki drugi argument bude ismijan, dovoljno je reći da i ti studenti imaju pravo na stipendiju koja se finansira iz poreza koje i oni plaćaju.

Znači, meni nije čudno što se na spisku nalaze imena poznatih ličnosti i studenti sa privatnih fakulteta. Ali zato mi je bezobrazna lažna spasilačka akcija pojedinih političara, koji iskoriste svaki problem da bi se promovisali, obećavaju pravdu i ostale velike riječi, a narod dobije sve isto samo malo drugačije upakovano. Trebalo je ili da stanu iza onih koje su izabrali ili da naprave totalno drugačiju selekciju studenata. Smiješno je da ih dva dana blate, a onda kao ponovo izaberu.

Zloćka

Pobješnjeli radijatori

toplana.jpg

Grejna sezona počinje danas, baš u pravo vrijeme.

Ja jednostavno obožavam ideju našeg gradskog grijanja. U njemu možeš naći sve: uzbuđenja, akciju, dramu i penzionere koji izjavljuju kako su se ugrjali, ne računajući na nekoliko slojeva odjeće koje nose čim zahladi. Hej, nećemo valjda biti bez vunenih čarapa u kući-stanu?

Isto tako, zar nije fascinantno kako nam pale i gase grijanje kako im se prohtije? Kako preko dana nisam nešto kući, kad se naveče pojavim, očekujem da se i pristojno zagrijem. No, mlaki radijatori odjednom postanu hladni najkasnije oko 9:30, jer revna sila ugasi pumpe, bez ikakve logike. Pored toga, ujutro me obavezno probudi paljenje pumpi (da, i tako svaki dan do proljeća) jer se čuje grgoljenje vode u radijatoru. Nije da se ljutim, ali baš mi je pun kupus toga.

Pored toga, kako da sebi objasnim da komšija iz prizemlja širom otvara prozore tokom cijele zime, jer prosto ne može živjeti od topline, dok ja malo više od njega cvokoćem nad mlakim, vazduhom hlađenim radijatorima ? Naravno, u najboljim maniru narodnog grijanja, nigdje nikakve kontrole topline, niti ne-daj-bože mjerače kalorija na radijatorima u stanovima. Nikako se ne može očekivati da se ne učestvuje u grijanju planete kroz svu tu uzaludno potrošenu energiju. Ne, to ne bi bilo u redu.

Jedva čekam i obligatorno pucanje cijevi na -10. Kao i udvostručenu količinu potrošene električne energije na kraju mjeseca, naravno kroz dogrijavanje.

Roćko

KARE Design

Kare Design

Još jedna od novina u gradu je i KARE Design, otvoren u prostorijama hotela Bosne. Vidjela sam da se mogu se naći interesantni komadi namještaja, kao i dekorativni predmeti za kuću poput svijećnjaka, ramova za fotografije, lampi, lustera…

Sve je pomalo ekscentrično, pomalo kič, ali ako se upotrijebi samo kao detalj koji unosi dašak glamura u životni prostor mislim da bi moglo izgledati čak elegantno. Međutim, nikako mi se ne bi svidio kompletan stan uređen u tom prilično blesavom stilu. Ipak bi to djelovalo suviše baroknostalgično.

Zloćka