Kao i svaka druga vagica obradovala sam se novom mjestu na kojem ću moći kupovati detalje za moj dom i vrt. U medijima su jako fino predstavili tržni centar Verno, koji se prostire na 5000 kvadratnih metara. Pomislila sam kako je prava zgoda što se nalazi pored „velikog“ Tropic-a, pa ću svaki put kad budem išla u nabavku moći malo i tamo da svratim.
Danas sam konačno odvojila vrijeme za to. Utisak je prilično nezadovoljavajući, šteta toliko ni u šta potrošenog prostora. Roćko me je tješio govoreći da je i bolje što Banja Luka još uvijek nema tržne centre kao što su Bricostore ili Obi, jer tamo svaki put potrošim kišu novca.
Elem, u prizemlju ovog tržnog centra nalaze se alati za kuću i vrt, oprema za kupatila, i slične stvarčice. Čak i ja koja se se skromno razumijem u te stvari vidim da je izbor proizvođača jako siromašan. Na drugom spratu nalazi se bijela tehnika, posuđe i kič detalji za kuću. Iako su me na samom startu odbijala jedina tri cvijetna dezena tanjira nastavila sam šetnju među rafama. Novo ništa nisam vidjela, a sve vrijeme mi je padalo na pamet: “Ovu peglu sam vidjela tamo jeftinije, ove zdjelice, potpuno iste, ovdje su duplo skuplje nego…“
Izgleda da još uvijek u ovom gradu ne postoji mjesto u kome ću moći kupiti sjeme cherry paradajza, lijepu posudu da presadim bonsai, i slične stvari koje bi me s vremena na vrijeme učinile srećnijom.
Zloćka




