Ovaj članak je očigledan primjer kako političari potcjenjuju javno mnjenje. U cilju da se dodvori informatički osviještenoj populaciji Ognjen Tadić, kandidat za predsjednika Republike Srpske, izdvaja dva sata svog vremena i koristi Internet kao komunikacijski kanal u svojoj kampanji.
Avaj, tu dolazi do greške. On korisnike Interneta naziva osobama koje se libe stvarnog kontakta i kukavno se kriju iza fiktivnih identiteta i progovaraju samo iz sjene („U proteklih 25 dana obišao sam cijelu Republiku Srpsku i ostalo je da razgovaram sa onim ljudima koji nisu toliko zainteresovani za neposredni kontakt, oči u oči, ali vole da komentarišu stvari putem Interneta i da komuniciraju na taj način.“).
Ukoliko je već poželio da se igra savrenog političara modernih shvatanja, gospodin Tadić je mogao da se prethodno informiše o Internetu kao tehnologiji koja ima ogroma uticaj na ostale medije i doživljaj demokratije u njima. Da je Internet medij koji svakodnevno koristi, ovaj političar bi znao da uz pomoć elektroničke javne sfere može da bude bliže biračima, a i birači da dobiju mogućnost direktnog kontakta sa njim, a da pri tom ne budu nazvani kopijama svog originala koji sjedeći pred monitorom, ogrnut plaštom anonimnosti, komentariše svijet oko sebe.
Komentari koje dajemo mi, korisnici internet-čuda, po mišljenju gospodina Tadića su samo iskrivljena refleksija, simulacija našeg stvarnog mišljenja, koje nismo u stanju izreći „oči u oči“. Koristeći se alternativnim identitetom nekako smognemo snage da iskažemo svoje mišljenje, a mimo toga smo geek-ovi i mekušci koji ne učestvuju u stvarnom životu. Kakav kliše!!
Ukoliko mu je plan bio da pokaže da mu je cilj modernizacija Srpske nije trebalo da se prema korisnicima Interneta ophodi kao prema rijetkim trofaznim uređajima koji traže posebne uslove, borave u cyber prostoru i nude nove poligone za eksperimentisanje sa identitetima .
Nisam arogantna, možda sam malo frustrirana, kao i svi, ali čak mi i Tony Blair u ovom svjetlu djeluje poštenije, jer je 1999. godine rekao da se stidi jer se ne zna služiti kompjuterom i Internetom, i da se vraća u školu kako bi naučio te vještine i dostigao u tome svoje troje djece.
Zloćka
Loading ...
