Monthly Archive for December, 2007

U sinošnjoj centranoj informativno-političkoj emisiji Radio-televizije Republike Srpske čula sam vijest o strašnom, strašnom problemu koji je zadesio Republiku Srpsku - oni koji su nekada živjeli ovdje, a tokom rata pobjegli u inostranstvo, ne mogu ponovo da se zaposle u svojim starim firmama!

Tužno je to stvarno, žao mi je tih ljudi. Jeste da su izbjegli rat i sve te traume, i napustili zemlju kad ih je najviše trebala, ali trebalo bi im pružiti drugu šansu, to svako zaslužuje. Nema veze što na Birou imamo toliko „domaćih“ nezaposlenih, omladine koja se javlja na svaki konkurs koji izađe da bi saznali da na tom radnom mjestu radi već neko tri mjeseca ili da je i taj razgovor na kojem su se trudili pokazati  u najboljem svjetlu bio samo formalnost za zaposlenje nekog drugog srećkovića koji se dobro „dogovorio“.

Pretpostavljam da će neše pametne glave sad da smisle nekakav zakon ili sličnu začkoljicu kojom bi se zaštitila ta ugrožena radna snaga iz inostranstva, jer ipak oni imaju internacionalno radno iskustvo, prijeko potrebno osvježenje skučenom iskustvu postojeće radne snage. Primjenjivanje postojećeg člana 143. Zakona o radu ne rješava u potpunosti ovaj problem, iako je njime predviđeno da se radnici koji su bili na čekanju ili vrate na prijeratno radno mjesto ili otpuste uz otpremninu, jer ne postoje predviđene sankcije za poslodavce koji ga ne primjenjuju.

Ironiju na stranu, po meni je veći problem odlazak mladih ljudi odavde zbog nemogućnosti pronalaska posla, nego što ovi iz inostranstva ne znaju kako bi se zaposlili ovjdje. Od završetka rata pa do sada u Bosni i Hercegovini je održano oko 200 000 seminara o zapošljavanju mladih ljudi, a na prste se mogu izbrojati realizovani konkretni projekti zapošljavanja.  To je dovoljan dokaz kakav odnos naši političari i nadležne institucije imaju prema zapošljavanju omladine. Stara kineska poslovica kaže: „Ko računa na nedjelje – sadi travu, ko računa na godine – sadi drveće, ko računa na vijekove – uzdiže ljude“.

Zloćka

Vjerovatno su stručnjaci u Egiptu osjetili potencijalnu prijetnju iz Bosne, pa su odlučili zakonom zaštiti prava nad piramidama i ostalim spomenicima iz doba faraona. Naravno, stvarni povod su zataškali izjavom da ih je na to navela velika zarada koju ostvaruju replike u Las Vegasu.

Pretpostavljam da se u ovom slučaju ne može baš govoriti o zaštiti autorskog prava, koje je karakteristično za evropske zemlje, jer je nemoguće ostvariti lično pravo autora piramida. Međutim, copyright, tj. pravo koje se ograničava striktno na djelo kao takvo, omogućava isključivo pravo na korištenje ili odobravanje drugima da koriste neko djelo. Oko 35 miliona turista godišnje posjeti Las Vegas da bi se divili reprodukciji piramida, a samo 6 miliona turista ode u Egipat da vidi stvarno arheološko blago.

Ovo pitanje inicirao je Zahi Hawass, glavni sekretar egipatske Državne službe za zaštitu spomenika. U slučaju da se ovaj zakon usvoji država Egipat bi se proglasila vlasnikom autorskih prava nad piramidama i više se ne bi mogle proizvoditi replike.

Zloćka