Predivno vrijeme, a ja sam sa pogrešne strane stakla. Želja je još veća jer mi weather.com kaže da će sljedećih pet dana biti manje zlatnih boja, a više magle, kiše i ostalih sumornih atmosferskih pojava.
Nisam neki jesenji tip, ali koga briga kad me danas mami šuškanje lišća pod nogama, duga šetnja pored Vrbasa i topla čokolada poslije. Pokušala sam obrisati prašinu u kancelariji, tu je i neki novi osvježivač zraka, ali ovi zidovi, registatori oko mene… previše je neosunčanih komada ničega u ovoj sobici.
Razgovarala sam sa Roćkom jutros, moramo opet početi patrolirati gradom u potrazi za našim pričicama. BlaTruc reporteri su se suviše zaokupili nekim drugim projektima, prestali smo osvrtati se oko sebe dok hodamo zacrtanim putanjama.
Zato: BlaTruc za promjenu. BlaTruc može boljeee, samo treba malo voljeee!!
Zloćka
Kaži vilo bijela…, Ko to kaže, ko to laže…, Svilen konac, Željko Joksimović, gusle, Vidovdan…
Popodnevno političko ludilo na Trgu Krajine sa ciljem proizvodnje pristanka. Prolaznici cvokoću na ovom zubatom suncu, pokoji se osmijehne jer su mu pogodili pjesmu. Pružaju ruke i uzimaju letke, iako su im poštanski sandučići već danima puni istih.
Željeni efekat je kao kada kola sa muzikom, mali putujući cirkus, dođu u selo i okupe narod željan zabave. Zanimljivo je da su naši političari ovu staru propagandnu tehniku upotrijebili doslovno, bez ikakvog uvijanja i prilagođavanja. Dođu na trg, postave šatru sa par jakih zvučnika, ispjevaju svoje i nestanu. Zašto bi nama trebalo bolje, kroz godine omudrili su taman toliko da znaju da nas mogu kupiti istom forom.
Zloćka
Na poslu je najgore kada se odrasli ponašaju kao djeca, a kod kuće zaborave nevinost. Tako nastaju mnogi oksimoroni kao lukava dječurlija, ozbiljna igra i slično.
Posebno je opasno kada ovu igru započinju šefovi. Glatko zalizane kose unazad, sa najboljim osmijehom na usnama, sa smjelim kombinacijama smeđih cipela i crnog kaiša, košulje kratkih rukava i kravate, pristojno pozdrave u prolazu, pitaju za zdravlje i slično, a onda uđu u svoje velike kancelarije i pošalju ti svađalački e-mail kao kukavičje jaje koje treba da se izleže u Inboxu. Već u sljedećem momentu žurno napuštaju kancelariju ostavljajući jedino mogućnost stiskanja dugmenceta Replay.
Njihova nevolja, ili, bolje rečeno, moja nevolja kao njihovog prinudnog suigrača, je to što vječito jure, život provode u automobilu, ljuti što su zbog posla nedovoljno sa familijom. Ironija u tome je što se zapravo oni rijetko viđaju da sjede i misle, ili da nešto rade. Možda baš zato kod nas još dugo neće da zaživi politika otvorenih vrata. Proćiće mnogo vremena dok ne budemo imali organizacije bez unutrašnjih zidova i radna mjesta bez gomile papira i registratora po stolu iza kojih se lako može skrivati nerad.
I tako, mlađi uče od starijih, u nasljedstvo im bivaju ostavljeni kompleksi, cake za zabušavanje i desetak mudrih savjeta kako organizovati ostatak svijeta oko predstave sopstvene superiornosti i nadmoći.
Zloćka
Loading ...
