Author Archive for Roćko

Čim je Apple u priči, stvar se polarizuje. To je stvar brenda i neću lamentirati koliko i šta mi se dopada kod njih. Hoću samo nešto da istaknem - korisnika i upustvo kako napraviti program za iPhone. Neke rečenice tamo me s vremena na vrijeme pronađu i pokažu mi koliko je duboko utisnuta jednostavnost jednog prilično komplikovanog procesa - procesa stvaranja proizvoda.

U tom procesu korisnik često izvisi. Našu uslugu ili proizvod smo u stanju analizirati danima, zamišljati ovo ili ono, određivati budžete, istraživati kvalitativno ili kvantitativno, slušati inžinjere, slušati finansije, slušati marketing, slušati marketinšku agenciju, sastančiti i na kraju user experience izvisi. Hiljade sati rada, koji na kraju ništa ne znače, ako korisnik nema pojma kako nešto koristiti, upotrebiti ili prepoznati kao novu vrijednost za njega.

Kako on prepoznaje da je nešto korisno ili vrijedno?

Apple je to fino objasnio u svom priručniku za programere i iz kojeg ću izvući sljedeće pasuse:

Prepoznajte da, kao neko ko razvija aplikaciju ili radi kao dizajner interfejsa, imate veću količinu znanja i više poznajete svoju aplikaciju nego što će korisnik ikada imati. I iako ćete iskoristiti to znanje da odaberete za korisnika najbolje default postavke ili odlučite koji će biti najbolji način prezentacije informacije, morate zapamtiti da ne dizajnirate program za sebe. Ne dizajnirate aplikaciju radi svojih potreba ili svojih načina korišćenja iste, već za vaše (potencijalne) korisnike.

Korisnik već ima mentalni model koji opisuje zadatak koji je postavljen prema aplikaciji. Model se stvara kroz kombinaciju iskustava iz života, iskustva sa drugim softverom i sa kompjuterima uopšteno. Npr. korisnici imaju iskustva pišući i šaljući pisma i većina ljudi je koristila neku email aplikaciju za pisanje i slanje emajla. Bazirajući se na ovom - korisnik ima konceptualni model te operacije koja uključuje određena očekivanja, kao što je mogućnost stvaranja novog pisma, biranja kome je upućeno i na kraju slanje pisma. Aplikacija koja ne prati ovaj korisnikov mentalni model i koja ne ispunjava bar neku od korisničkih očekivanja biće teška ili čak neprijatna za korišćenje. To je zato što takva aplikacija nameće nepoznati konceptualni model na svoje korisnike umjesto da gradi na znanju i iskustvu koji korisnici već imaju.

Logično zar ne?

Bez puno objašnjavanja su saželi bit 21 vijeka - sve je dostupno i sve je već probano - sve je već negdje naučeno i za sve imamo mentalne slike (hvala vizuelnim medijima) i čitava priča oko doživljaja korisnika se gradi na prepoznavanju ovog obrasca i njegovom eventualnom poboljšanju.

Nije korisnik glup. On već sve zna.

Roćko